Ruka preko usta
Moja je snaga u tvojoj nedokučivosti.
Moji su prsti tvoj zaborav –
ponavljao sam
od mraka
do mraka
i slijepe noći su nas poništile.
Tebe sam poslao dovraga
a sebe
na daleki otok.
Nakon decenija usavršavanja izgnanstva
vraćam se spreman za završnu riječ.
Ruka preko usta
Folklor budućnosti čuva poseban oblik milosrđa u slučaju da se ukažeš nenajavljeno. Kao lampioni kineske nove godine na Slomljenoj uzvisini, svjetlucaš umjesto neonskog poziva. Tamo gdje se diskretno šire vidici za pažljivog promatrača. Ostavljeni bez prava na izbor, u potrazi za posljednjim stablom, nalazimo zatomljeni krik. Kao sluđeno pseto posmatraš ocean i prizivaš Mediteran. Kratki smiraj čeka u pjevu slavuja, crtežima u kamenu, znakovima nestalim u povaljanom pijesku prolaznosti. Bedemima okružuješ kuću koju gradiš na ostrvu, a tvoja ljubav prema pticama useljava se u narodne pjesme. Sa šapatom te spominju ulični zabavljači. Niko više nije siguran da stvarno postojiš. Posljednji put si viđen u maglovitom danu. Svjedok je mrtav i ničim te, osim legendom, ne mogu potvrditi. Napokon si uspio u svojim namjerama. Prizovi kipuću kafu djetinjstva, zaboravi posljednje stablo i zagrli me. Strpljiv i uporan rad napokon ubire plodove.