Uvod u forme ostanka
Obučeni smo u crno
ali nas crnina ne određuje.
U magli je naš
nepredvidljivi svršetak
i mrtve su definicije.
Slobodan poput
malenih stopala
u okeanu
po prvi put ostavljam
prste u tuđoj kosi.
Nepomičnost je rješenje.
Želim pulsirajući prostor
između nas
i raširene noge
dok sa usana
čitam najnovije vijesti
izvještaj iz bolnice
razloge
zašto je spaljena
sedma policijska stanica.
Obučeni smo u crno
pa ipak niko ne posjeduje
našu usamljenost.
Forme ostanka
Pijane djevojke su čitavu noć orkestrirale pod našim balkonom. Napokon izdišeš Budu iz sebe i počinješ se njihati u ritmu okova. Pozivam za svjedoke nemogući pijesak i ogledalo mora. Jebali smo se na Karibima, radili smo to karipski plavo, uprkos rasizmu koji sebe reklamira na svakom koraku. Mi smo protest u pokretu, zanjihani se spajamo u pobjede. Crni nas anđeli čuvaju, rekla si. Nisam siguran u vezi anđela, ali crna je moja boja i ovo je bilo fenomenalnih sedam minuta. Čak se ni šešir na vješalici više ne osjeća usamljeno. Na izlazu nemoj zaboraviti da pozdraviš reptila koji već danima spava pod našim kaučom. Donesi mi cvijeće, ako je moguće tratinčice. Neka te forme ljubaznosti izbezume. Pronađi pravu za mene.