ŠIŠANJE
Ono što sam zadnje kupila
kada se kupiti još moglo: mašinica za šišanje.
Vadim je danas, takav je dan.
Hoćeš me šišati? Hoću.
Znaš kako se koristi? Ne znam.
Nakon što pročitaš upute
(ja se i ne trudim, ionako uvijek odustanem prije polovice)
sjedam na barski stolac i donosim ručnik.
Treba najdulji nastavak, kažeš
pa kreneš nježno spravicom niz potiljak.
Šiša? Ne šiša.
Stavljaš malo manji.
Šiša? Ne šiša.
Stavljaš još manji, skoro najmanji.
Šiša? Šiša.
Malo dolje, malo oko uha,
glas ti je smiren, ruka ti drhti,
znam da neće ispasti dobro,
no sjedim dalje, sjedim mirno.
Može malo i na vrhu? Može.
Daj još malo oko uha, uokrug.
Znam da neće ispasti dobro,
no sjedim dalje, sjedim mirno.
Dah ti je svjež i mirišeš na bijelo.
Kasnije, u kupaonici,
suzdržavam se da ne zaplačem.
Pa popravljamo još malo,
evo, kažeš, sada je bolje.
Imam rupu iznad lijevog uha.
Imam cvijet
jedini koji ću ubrati
ovoga proljeća.