Trska koja previše misli
od svih ideja o mojoj svrhovitosti svidjela mi se najviše ona
da sam Trska (koja misli) dok bi jedan pjesnik – savjesniji od
filozofa – rekao radije da sam (sveta) Travka i kako bih tu svoju
svrhu pronašla stajala sam mirno u svojoj dosadi od trske
pokušavala napraviti drvo od travke planinu i zagnjurila toliko
da sam zauvijek iskrivila kičmu da se domognem te svrhe
skočila sam preduboko nisam dobro odmjerila pa šta
sad da radim, pa kako šta, uhvati se za sebe
pa samu sebe ljuljaj nad svojom
ljubljenom dubinom a tek to
što si promašila to ti je
i bila svrha
a i to što su je počele
naseljavati cistice i čvorići i polipi
i sve se nastavilo naprijed nazad
ispravi se sagni se neizvjesno je
i na tome se
zahvali
uvijek se na svemu zahvali
(i ne misli)