Manifest
Nemoj od mene očekivati ništa.
Bolje da se odmah pozdravimo
i svako na svoju stranu.
Ako si ovdje zbog
nekog od dnevnopolitičkih detalja
na pogrešnom si mjestu.
Odavno živim u kući na brdu i s ljudima se ne družim.
Sve više zaboravljam norme dobrog ponašanja
i nesvjestan sam pojedinosti
od kojih svijet podrhtava oko mene.
Ne želim ništa pametno reći u vezi toga.
Nemam šta da kažem.
Pod okupacijom sam tišine.
Moje kapitulacije su konačne.
Vraćam um djetinjstvu i naivnosti mladalaštva.
Odbijam da mi politika diktira ijednu minutu života.
Ne očekuj moje mišljenje, razum mi se rastopio
i više ne pripada nikome.
Nema tog pokreta kojem ću se pokloniti
niti zastave koju ću primijetiti.
Neposvojen odustajem od ljudi.
Umoran sam i od mačke što me poput pseta prati.
Ona ima problem sa sopstvenim identitetom
a ja identitete svlačim sa sebe.
Kao lažljive su zmijske kožice
koje nas ničemu ne uče.
Evoluiram u nepredvidljivo.
Ne očekuj ništa zbog starih dana.
To nije nešto što se nastavlja tamo se gdje je stalo.
To se polijeva benzinom i pali,
a pepeo nije uspomena već činjenica
s kojom budućnost ne želi imati posla.
Moja jedina angažiranost ostaće tajna
i beskorisno nedorečena.
Ne očekuj ama baš ništa od mene.
Bolje da se odmah pozdravimo.
I molim da se zabilježi
kako je ovo upozorenje izrečeno na vrijeme.