MRS ROBINSON NA OTVORENOJ CESTI
Cesta ispred tebe
i Mrs Robinson na radiju
isprva su prijatno iznenađenje
kao prijatelj iz prošlosti
toliko ukopan u maglu
da ste i zaboravili što vas veže.
Već poslije prve strofe
pjesma se pretvara u podsjetnicu
o smrtnosti onih koji su gradili
svijet koji poznaješ.
Omatorili su i nestaju.
Melanholija u progresu mijenja
prvobitnu radost.
Prozori automobila su prolazi
u svijetove koji slutiš da postoje.
Posljedice naših postupaka
stižu nas tek kontinentima poslije.
Rijeka bez mosta prekida putovanje
baš kad mu se nazire kraj.
Zaustavlja sve osim slutnji
i pitanja zašto život blizu vode
garantuje sve osim postojanosti.
Ovdje mora da je i kamen
mekan kao drvo.
Kao kuhani kesten djetinjstva.
I tjeskoba najednom prestaje.
I sve je neočekivano moguće.
Zanoćiti u nepredvidjenoj tmini
ne osjetiti strah
od sela bez imena
potražiti jaku ponoćnu kafu;
i nije toliko loš epilog dana.