Berlinska usamljenost
Na uglu Karl Marx Strasse
kupio je pisaću mašinu
u prodavnici starih stvari
i smeća koje nikom ne treba.
Pažljivo je očistio
nikada upotrebljenu traku
i počeo da piše.
Ispod svake pjesme dodao je
tačno vrijeme dovršavanja.
Mnoge od napisanih pjesama
pokušavale su dokučiti
njen odnos prema stvarima
koje okružuju njega
i koje ona jedva primjećuje.
Istovremeno, nije joj promicalo
nijedno pomjeranje oblaka.
Svakodnevno je slikala nebesa.
Nokturno njegove sobe
tih dana nije svakidašnji.
Kroz poluotvoren prozor
dopire melodija.
Njega nenapisano drži
u tamnici sopstvenog izbora.
Dok saksofon Neuköllna
postaje hipnotičan
muzika predstavlja
sve ono čemu mora odoljeti.
Ne dozvoli da te okrenu
i tek tako obrlate u ono što nisi.
Postaješ mehanizam
za samouništenje.
Nemoj pristati na takvo što.
Ne sada. Predugo si priželjkivao
trenutak kad ćeš moći da kažeš:
Ovo je vraški dobra kafa!