Sedam pjesama

Noć prije odlaska u šumu
Manifest
Razliveno
Berlinska usamljenost
Novi testament
MRS ROBINSON NA OTVORENOJ CESTI

Chet Baker


Manifest

 

Nemoj od mene očekivati ništa.

Bolje da se odmah pozdravimo

i svako na svoju stranu.

Ako si ovdje zbog

nekog od dnevnopolitičkih detalja

na pogrešnom si mjestu.

Odavno živim u kući na brdu i s ljudima se ne družim.

Sve više zaboravljam norme dobrog ponašanja

i nesvjestan sam pojedinosti

od kojih svijet podrhtava oko mene.

Ne želim ništa pametno reći u vezi toga.

Nemam šta da kažem.

Pod okupacijom sam tišine.

Moje kapitulacije su konačne.

Vraćam um djetinjstvu i naivnosti mladalaštva.

Odbijam da mi politika diktira ijednu minutu života.

Ne očekuj moje mišljenje, razum mi se rastopio

i više ne pripada nikome.

Nema tog pokreta kojem ću se pokloniti

niti zastave koju ću primijetiti.

Neposvojen odustajem od ljudi.

Umoran sam i od mačke što me poput pseta prati.

Ona ima problem sa sopstvenim identitetom

a ja identitete svlačim sa sebe.

Kao lažljive su zmijske kožice

koje nas ničemu ne uče.

Evoluiram u nepredvidljivo.

Ne očekuj ništa zbog starih dana.

To nije nešto što se nastavlja tamo se gdje je stalo.

To se polijeva benzinom i pali,

a pepeo nije uspomena već činjenica

s kojom budućnost ne želi imati posla.

Moja jedina angažiranost ostaće tajna

i beskorisno nedorečena.

Ne očekuj ama baš ništa od mene.

Bolje da se odmah pozdravimo.

I molim da se zabilježi

kako je ovo upozorenje izrečeno na vrijeme.

АвторМехмед Бегиќ
2021-04-03T19:17:37+00:00 март 31st, 2021|Categories: оригинал, Поезија, Литература, Блесок бр. 136|